Sile koje djeluju izme|u nukleona, a nisu ni elektromagnetske ni gravitacione, zovu se nuklearne sile. One imaju vrlo kratag doseg (oko 1 –2X10 na (-13)cm) i unutar tog dosega su privla~ne. dosada{nji eksperimenti pokazuju da su sile izme|u, protona i protona i neutrona i neutrona, te protona i neutrona jednake. Ta se ~injenica naziva neovisno{}u nuklearnih sila o naboju. Nuklearne sile ovise o tome kako su orijentirani spinovi nukleona. Obja{njenje kvadrupolnog momenta deuterona zahtijeva da se pretpostavi da nuklearne sile nisu isklju~ivo centralne. Mno{tvo eksperimenata a posebno raspr{enje protona na protonima iznad 300 MeV pokazuje da nuklearne sile nisu stati~ke, nego da ovise o impulsu. Pretpostavlja se da je ta zavisnost sadr`ana u tzv. spin-orbit silama, iako nije isklju~eno da nuklearni potencijal sadr`ava pored linearnih i ~lanove vi{eg reda u impulsu.

^injenica da su energija vezanja i volumen jezgre proporcionalni broju nukleona nije u skladu s pretpostavkom da su nuklearne sile jednake izme|u svih parova u nuklearnoj jezgri. Ova pojava "zasi}enja" nuklearnih sila mo`e se objasniti uvo|enjem sila izmjene. Mjerenje kutne raspodjele protona raspr{enih na protonima pokazuje da nuklerane sile kod vrlo malih udaljenosti oko 0.55X10 na (-13) cm postaju odbojne.

Mezonska teorija teorija nuklearnih sila, koju je razvio H. Yukawa 1935, postulira postojanje ~estice, tzv. mezona, ~ija izmjena ~ija izmjena izme|u dva nukleona uzrokuje silu izme|u ta dva nukleona. Ti mezoni mogu biti pozitivni, negativni i neutralni i njihova se masa mo`e izra~unati iz dosega nuklearnih sila. Powell je 1947 otkrio mezone koji su uzrok nuklearnih sila i dao im ime p mezoni. Unato~ mnogim kvalitativnim uspjesima mezonska teorija jo{ nije potpuno rje{ila problem nuklearnih sila.