URAN (uranium, U)

uran.bmp (42174 bytes)

Kemijski element (red.br.Mendeljejvljeva sistema 92, at.te`.237,977,izotopi 238, 235, 234), u elementarnom stanju poput srebra bijel, razmejrno mekan i te`ak metal (rel.gusto}a 18,685), smrvljen u prah reagira polako s hladnom, br`e s vru}om vodom. Zagrijan izgara u zraku u oksid U3O8, s halogenima, klorovodikom i sumporom spaja se na sobnoj ili malo vi{oj temperaturi, s du{ikom tvori lako nitrade, razrije|ene kiseline lako ga otapaju uz razvoj vodika, lu`ine na njega gotovo nikad ne djeluju. U. je radiaoktivan, izotopi U-238 i U-235 "praroditelji" su dva od tri poznata radioaktivna niza (radioaktivnost). U. je u svojim spojevima po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori izme|u antimona i platine, ima ga dakle vi{e nego srebra, joda, kadmija, `ive bizmuta. Poznato je oko 80 uranskih minerala, od njih najvi{e desetak dolazi u obzir kao rude. Najva`niji od tih: uranski smolinac, uraninit, UO2 (ex ^SSR, Kanada, Katanga) i njegova varijacija kleveit (Norve{ka), karnotit, uranilvandat (Katanga, Colorado, Utah), nadalje torijanit (Th, U)O2 (Cejlon) i torit, tj. torijev silikat, ThSiO4, koji sadr`ava do 22% U3O 8 (Norve{ka). Najja~i proizvo|a~i uranovih ruda su danas Kanada, USA, Ju`na Afrika, Francuska, Katanga. Iz smolinca se dobiva uran otapanjem u sumpornoj kiselini, pri ~emu nastaju uranilsulfati, ili u otopini sode, pri ~emu nastaju uranilkarbonati), talo`enjem uranova oksida magnezijevim oksidom odnosno natrijevim hidroksidom i redukcijom oksida ugljenom u el. pe}i. U primjeni su i metode s pomo}u ionskih izmjenjiva~a i ekstrakcije organskim otapalima. Metalni uran slu`i za proizvodnju nuklearnog goriva.

postanak urana.bmp (110942 bytes)

U spojevima je uran tro-, ~etvere-, petero- i {esterovalentan; najstabilniji su spojevi {esterovalentnog urana. Uranov dioksid UO2 je sme| do crn prah, neotopljiv u vodi, te{ko topljiv u kiselinama, tali{ta 2175 stepeni C. Uranov trioksid UO3 tvori naran~asto `uti ili poput opeke crveni prah neotopljiv u vodi, topljiv u kiselinama. Nastaje pri slabom grijanju uranilnitrata, pri ~emu grijanje prelazi u uraanov (IV,VI) oksid U3O8 ili UO2*2UO3, koji tvori zelene do crne mase neotopljive u vodi, topljive u kiselinama. Od spojeva urana sa halogenima va`an je uranov tetrafluorid UF6, svijetlo`uti ili bezbojni kristali koji ve} na sobnoj temperaturi sublimiraju, a topljivi su u vodi, sumporougljiku, alkoholu i eteru. Proizvodi se u procesu odvajanja izotopa U-235 (nuklearno gorivo) od U-238. Uranilacetat UO2(CH3COO)2*2H2O, `ute fluorescentne rompske prizme, upotrebljava se kao reagens u analiti~koj kemiji. Uranilnitrat UO2(NO)2*6H2O, poput limuna `uti hidroskopni kristali sa zeleno`utom flourescencijom, iako topljivi u vodi , alkoholu i eteru, nastaje pri otapanju uranovih oksida u du{i~noj kiselini, upotrebljava se u fotografiji kao poja~ava~ (v. Nuklearna energija).